petak, 27. kolovoza 2010.

Izgubljena u podsvijesti



Ugrizla sam te da bih označila svoj teritorij. Isto kao što psi zapišavaju kutove zgrada i ulične lampe.
Tvoje rame sad je moje. Pripada mojim zubima s kojih kaplje sok koji su nazvali nemoć.

Moje usne više ne izvršavaju funkciju koja im je dana. A opet, koja bi to funkcija bila?
Ljubiti?
Pjevati riječi hvale i ljepote?
Izgovarati psovke?
Gristi ih u trenucima požude i slabosti?
Ili ih treba sakriti pred iskeženim zubima obilježavajući teritorij?

Nema komentara:

Objavi komentar