Razmišljam o svetosti pijeska,

dok udišem molekule eliksira koje 

plešu po mojim alveolama.

Osjećam miris dima koji

budi osjetilo vječnosti.

Na usnama gorak okus koji podsjeća na slatkast.

Moje razmišljanje vodi me na putovanje kroz vrijeme

do nekih davnih vremena 

u kojima osjećah nešto vrlo strano,

a opet tako jednostavno.

Udišem dim cigarete.

Ništa ne osjećam.

Moja osjetila napustila su svoja radna mjesta 

i prepuštaju me struji besmrtnosti.

Sadašnjost pred očima prolazi veoma brzo,

da nisam ni svjesna svoga postojanja...

Kroz prostranstvo zvijezda tražim,

ali vraćam se kući povrijeđena...

Počinjem shvaćati svijest oko sebe...

Nisam sigurna bi li to smatrala dobrim ili lošim...

Ionako je svejedno...Manje-više sve...